Dogodilo se prvi put možda u autu. Ili u trgovačkom centru. Ili usred noći iz sna. Odjednom srce lupa kao ludo, ruke se tresu, grlo se steže, ne možeš uhvatiti zrak. Mozak urla, ti umireš. Ili u najmanju ruku gubiš razum.Mora da se događa nešto strašno.
A onda, odjednom prođe. I ostaneš sjediti, iscrpljena, zbunjena, posramljena. I počneš se pitati: što mi je? Zašto moje tijelo to radi?
Nisi sama. I tvoje tijelo nije poludio.
Što se zapravo događa u tijelu
Panični napad je lažna uzbuna. Alarm koji se aktivira bez stvarne prijetnje, ali s potpuno stvarnim tjelesnim osjećajima.
Amigdala, mali dio mozga koji skenira okolinu za opasnost, odluči da je nešto prijetnja čak i kad nije. U djeliću sekunde aktivira stresni odgovor. Adrenalin i kortizol preplave sustav. Srce ubrzava da bi napumpalo krv u mišiće. Disanje se ubrzava da bi donijelo više kisika. Krv se preusmjerava od probavnih organa prema udovima. Tijelo se priprema za borbu ili bijeg od prijetnje koje nema.
I dok se to događa, svjesni um počne interpretirati te tjelesne osjećaje kao dokaz da nešto ozbiljno nije u redu.Ubrzano srce → infarkt. Otežano disanje → gušenje. Vrtoglavica → moždani udar. I ta interpretacija pojača strah, što pojača tjelesne osjećaje, što pojača strah — krug koji se sam hrani. Panični napad traje obično 5 do 20 minuta. Osjećaj je kao da je sve trajalo cijelu vječnost.
Zašto se događa baš tebi i zašto baš sad
Paničnim napadima sklone su osobe koje imaju visoko osjetljiv živčani sustav i to nije slabost. To je često i dar. Visoka osjetljivost znači i visoka empatija, duboka percepcija, sposobnost procesiranja nijansi koje drugi ne primjećuju.
Ali taj isti sustav, kad je dugo pod pritiskom kroničnim stresom, neprocesuiranom tugom, godinama stavljanja tuđih potreba ispred svojih, velikim životnim promjenama postane hiperreaktivan. Prag aktivacije alarma se spusti. I počne okidati bez povoda.
Panika se često pojavi u trenutku kada paradoksalno vanjski pritisak malo popusti. Žene koje su godinama “držale sve na okupu” često dožive prvi panični napad upravo kad djeca odu od kuće, kad završi neki težak period, kad napokon “mogu disati”. Tijelo koje je dugo bilo u načinu preživljavanja, kad dobije malo prostora počne izbacivati ono što je dugo čuvalo.
Nije to slom. To je oslobađanje koje ne zna kako drugačije.
Što pomaže i što ne pomaže
Što NE pomaže:
Boriti se s napadom. Što više pokušavaš zaustaviti osjećaje, to ih pojačavaš. Amigdala interpretira tvoj otpor kao dokaz da je prijetnja stvarna. Izbjegavanje situacija u kojima se napad dogodio. Kratkoročno donosi olakšanje, dugoročno skuplja popis mjesta i situacija koja postaju “opasna” i život se sve više sužava. Uvjeravanje sebe da “nema razloga za paniku.” Logika ne dopire do amigdale. Ona ne govori jezik razuma. Pročitaj blog o tri mozga(Znam što trebam raditi,a zašto onda ne mogu?)
Što pomaže:
Produženi izdisaj, duži od udisaja. To je najbrži način da se aktivira parasimpatički živčani sustav i da se tijelo počne smanjivati iz alarma. Udah 4 sekunde, izdah 6-8 sekundi.
Imenovanje “Ovo je panični napad. Nije opasan. Proći će.” Zvuči jednostavno. Ali samo imenovanje smanjuje aktivnost amigdale to je dokumentirano u neuroznanosti.
Somatski rad ne razgovor o panici nego rad s tijelom koje paničari. Istresi se kao pas…
Akupunktura i panični napadi što se događa na iglama
Akupunktura kod paničnih napada nije relaksacija u smislu masaže. To je direktna intervencija na živčanom sustavu koji je izgubio sposobnost samoregulacije.
Kroz stimulaciju specifičnih točaka posebno na srcu, bubrezima i perikardiju akupunktura:
Smiruje Shen — u TCM-u Shen je um koji prebiva u Srcu. Kad je Shen uznemiren, nestabilan, “lebdi” — javljaju se anksioznost, nesanica, palpitacije, osjećaj izvan sebe.
Regulira autonomni živčani sustav — pomiče ravnotežu iz simpatičke dominacije (alarm) prema parasimpatičkoj (odmor). Mjerljivo smanjuje kortizol i ubrzani srčani ritam. Povećava srčanu varijabilnost — HRV — koji je pokazatelj koliko dobro živčani sustav može fleksibilno reagirati na stres i vratiti se u ravnotežu.
Adresira korijene u TCM obrascu — panični napadi najčešće odgovaraju obrascu Srce-Bubreg disharmonije. Bubreg Yin ne usidrava Srce Yang koji se diže gore, stvara toplinu, ubrzava puls, uznemiruje um. Ili Jetra Qi stagnacija koja se pretvara u vatru i napada Srce. Svaka osoba ima svoj obrazac i tretman se prilagođava tom obrascu, ne samo simptomima.
Gradi kapacitet regulacije kroz seriju tretmana — jedan tretman donosi olakšanje. Serija tretmana gradi novi set point živčanog sustava. Prag aktivacije alarma se diže. Napadi postaju rjeđi, manje intenzivni, lakše se prekidaju.
Što možeš očekivati
Mnoge pacijentice opisuju osjećaj duboke tišine već nakon prvog tretmana kvalitetu smirenosti koja nije pospanost nego prisutnost. Kao da se tijelo sjetilo kako je biti sigurno(zato volim akupunkturu i uvijek me razveseli koliko je moćna).
Promjena u učestalosti i intenzitetu napada obično se počne primjećivati nakon 4 do 6 tretmana. Trajnija stabilizacija zahtijeva seriju od 10 do 15 tretmana uz paralelni rad na okidačima kroz psihoterapiju, promjenu životnog stila, regulaciju sna.
Akupunktura nije zamjena za psihoterapiju kod paničnih napada. Ona je ono što tijelu omogućuje da bude dovoljno smireno da terapijski razgovor može sići dublje od kortikalnog razumijevanja do stvarne promjene.
I jedna stvar za kraj
Ako imaš panične napade zapamti da nisi slab/a. Nisi lud/a. Nisi dramatičan/dramatična.
Imaš živčani sustav koji je dugo radio prekovremeno i koji traži pomoć na jedini način koji zna.
I taj sustav se može regulirati. Tijelo koje je naučilo paničiti može naučiti i sigurnost.
Samo mu treba malo pomoći da se sjeti.