Mindfulness (budnost) je prirodna sposobnost svakog čovjeka da bude svjestan svega što se događa u sadašnjem trenutku i da to može prihvatiti sa suosjećanjem, odnosno na miran i opušten način.
To je stanje svijesti u kojem um ne osuđuje niti se opire svemu što prepoznaje i što trenutno jest. Temeljno pravilo budnosti, prakse mnogih svjetskih tradicija, jest otvaranje onome „što postoji“ sa suosjećanjem i bez ikakvih prosudbi. Budnost je način postojanja koji nas potiče da zamjećujemo i prihvaćamo misli i osjećaje, obraćamo pažnju na ono što se događa u sadašnjem trenutku.
Slavni mistik i pjesnik Rumi početkom 13. st. svojim stihovima veliča prihvaćanje i puštanje emocija.
Čovjek je gostinjska kuća.
Svakoga jutra netko dođe.
Radost, depresija, zloba,
neko prolazno stanje… navraćaju
poput neočekivanih gostiju.
Sve ih dobro ugosti!
Čak i gomili tuge
koja ti kroz kuću projuri
i odnese sav namještaj,
ukaži dobrodošlicu
kao da je počasni gost.
Možda te očistila
za neku novu nasladu.
Crnu misao, stid, pakost…
sve ih s osmjehom
dočekaj na vratima
i pozovi da uđu.
Budi zahvalan
za svaki posjet,
jer svaki gost je
tvoj onostrani vodič.
Mevlana Dželaludin Rumi
Prepjev na hrvatski: Nenad Maljković
No, svi smo svjesni kako to izgleda kad nas vlastiti osjećaji odnesu predaleko od sadašnjeg trenutka kada ih ne pustimo da odu. Postajemo ponovno izgubljeni u još jednoj priči bolnih sjećanja iz prošlosti ili strahova iz budućnosti. Kad se naše misli otpute daleko od sada i ovdje mi proganjamo vlastite sjenke, a svjesni smo da odgovor koje tražimo jedino možemo naći ovdje i sada.
Kako smiriti um?
Svaku bol, patnju teško je prihvatiti. Kad se susretnemo s nečim neugodnim, bolnim ili stresnim, osjećamo onaj iskonski poriv za bijeg ili se grčevito držimo za problem da ga popravimo. Naš um donosi pogrešne zaključke i traži rješenje u vrtlogu nejasnih misli i ekstremne uznemirenosti. No i sami znamo da kad je voda mutna ne vidimo dno rijeke. U vodama vlastitog bića trebamo biti smireni kako bi sagledali stvarnost i pronašli najbolje rješenje.
Svjesno disanje
Jedna od klasičnih tehnika koja nam može pomoći da se vratimo svom smirenom središtu i budemo prisutni u svojim iskustvima je svjesno disanje. Sve duhovne tradicije svijeta posjeduju vlastite tehnike koje nam pomažu da se smirimo i usmjerimo pažnju na naše tijelo i duh; od molitve do nekih oblika svjesnog kretanja kao što su yoga, tai chi , meditacija ili samo svjesna koncentracija na disanje.
Meni jedan od najdražih učitelja Thich Nhat Hanh, zen-budistički redovnik i učitelj, govori o umijeću i značenju svjesnosti kod hranjenja kad usporimo sve pokrete i u potpunosti upijemo miris, okus i osjet hrane sa svakim zalogajem. U teoriji 5 elemenata svjesnošću tijekom jela njegujemo dva elementa, element zemlje i element metala koji stvaraju Qi (Zhen Qi) i krv.
Akupunktura i svjesnost
Ponekad je teško zaustaviti opetovanu lančanu reakciju koju ponavljamo isključivo jer je mozak „zamrznut“ doživljajem boli, straha i gubitkom vlastitog identiteta.
Kako bi se vratili na pravi put nužno je da zaustavimo tornado emocija koje nas drže u grču te nas stvaraju mentalno i fizički zamrznutim. Drevni „lijek“ iz tradicionalne kineske medicine u obliku akupunkture uvijek je bio privlačan svima koji su svoje „emocionalne čvorove“ nastojali otpustiti na prirodan način. Zapadna medicina pod kraj 20 st. brojnim studijama* dokazuje endorfinsku i serotoninsku teoriju po kojima primjena akupunkturnih iglica dovodi do opuštanja nužnog za daljnju kognitivnu rekonstrukciju i tjelesni oporavak. Primjena akupunkturnih protokola u liječenju teških psihičkih poremećaja američkih veterana (PTSP) dokazala je da i u trenucima totalne psiho – fizičke bespomoćnosti moguće je vratiti se na pravi put.
„Volim i poštujem sebe ostajući u svom srcu, sada i ovdje“
