Postoje terapije koje su preživjele tisućljeća ne zato što su bile modne, nego zato što su funkcionirale. Moxibustija je jedna od njih.
Kada je sve počelo?
Moxibustija je starija od akupunkture kakvu danas poznajemo. Njeni korijeni sežu više od 3000 godina unazad u Kinu, u vrijeme kada su liječnici primjetili nešto naizgled jednostavno: toplina na određenim mjestima tijela mijenja kako se čovjek osjeća iznutra. Prve reference nalazimo u drevnom tekstu Huangdi Neijing Kanonu unutarnje medicine gdje se opisuje kao ravnopravna terapija akupunkturi, a ponegdje i nadređena njoj.
Naziv dolazi od japanske riječi mogusa (艾) biljke koja se koristi u tretmanu i latinske bustion (gorenje). Ta biljka je pelud (Artemisia vulgaris ili Artemisia argyi), poznata i kao crvendak ili pelin. Suši se, melje i pretvara u vunu nalik materijal koji tinja sporo, ravnomjerno i prodire toplinom dublje nego što bi se očekivalo.
Na sjeveru Kine, gdje su zime hladne i tijela sklona hladnim sindromima, moxibustija je bila osnovna terapija. Zagrijavanje meridijana nije bila metafora bilo je to preživljavanje.
Što moxibustija zapravo radi?
U TCM-u, bolest često nastaje kada energija Qi zastane, kada hladnoća prodre duboko u tkivo, kada Yang princip topline, pokreta i transformacije oslabi. Moxibustija taj Yang vraća. Zagrijava. Pokreće. Transformira.
Na fiziološkoj razini, moderna istraživanja potvrđuju ono što je tradicija znala intuitivno: toplina stimulira lokalnu cirkulaciju, aktivira imunološki odgovor, smanjuje upalu, potiče lučenje endorfina i povećava metaboličku aktivnost u tkivu. Ovisno o lokaciji i tehnici, učinci se osjećaju lokalno, ali i sistemski.
Oblici moxibustije: od đumbira do ugljena
Moxibustija nije jedna tehnika. Ona je obitelj tehnika, svaka s drugačijim karakterom i indikacijom.
Moxibustija na đumbirovoj podlozi možda je najnježniji i najmirisniji oblik. Svježi đumbir reže se na ploške od nekoliko milimetara, probušene malim rupicama, i postavljaju se na kožu. Na đumbir se potom stavlja stožac od moxe koji polako tinja. Đumbir sam po sebi zagrijava, pokreće Qi, tjera hladnoću i istovremeno štiti kožu od direktnog kontakta s vatrom. Ova tehnika posebno se primjenjuje kod bolova u trbuhu, proljevaste stolice uslijed hladnoće, mučnine, menstrualnih bolova i slabih probavnih funkcija. Toplina prodire mekano, a miris đumbira daje tretmanu skoro meditativnu kvalitetu.
Direktna moxibustija stošcima na koži je starija, intenzivnija tehnika u kojoj se mali stožac od moxe postavlja direktno na akupunkturnu točku. Tinja do određenog trenutka terapeut pažljivo prati kada pacijent osjeti ugodu topline i tada se uklanja. Koristi se za dublje Yang-deficijencije, kronični umor, slabost imuniteta i stanja gdje tijelo treba snažan poticaj. U vještim rukama, ova tehnika nosi preciznost i dubinu kakvu rijetko koji drugi tretman može replicirati.
Moxibustija ugljenom tzv. charcoal moxa noviji je oblik koji koristi komprimirane pločice ili štapiće s ugljenom koji se polako žare. Pružaju dugotrajan, stabilan izvor topline bez dima i bez direktnog kontakta. Idealni su za rad na većim površinama lumbalnoj regiji, koljenima, stopalima i posebno korisni u tretmanima starijih pacijenata ili onih s osjetljivom kožom. Praktičnost nije kompromis kvalitete: toplina je jednolična, kontrolirana i duboka.
Moxibustija štapićem moxa roll možda je najprepoznatljiviji oblik u suvremenoj praksi. Cigara-oblik od komprimirane moxe drži se nekoliko centimetara iznad kože ili akupunkturne točke i kruži u kružnim pokretima dok pacijent osjeća ugodnu, prodornu toplinu. Nema doticaja s kožom, nema rizika od opekline što ga čini pristupačnim i za kućnu upotrebu pod uputama terapeuta. Indikacije su široke: bolovi u zglobovima, menstrualni bolovi, zimske infekcije, umor, anksioznost i imunološka podrška. Tehnika pecker moxa (tapkanje prema točki i odmicanje u ritmu) posebno se koristi za toniziranje specifičnih akupunkturnih točaka.
Kada se moxibustija posebno preporučuje?
Moxibustija nije za svakoga ni za svaku situaciju to je važno naglasiti. Ona je terapija topline za hladna stanja. Sjaj daje onima kojima nedostaje koji se smrzavaju, koji imaju spolaganji metabolizam, koji osjećaju teret umora koji ne prolazi odmorom.
Situacije u kojima je posebno korisna uključuju bolna menstruacija i endometrioza s hladnim uzorkom, hipotireoza i usporeni metabolizam, kronični bolovi u križima i koljenima, prolapsus organa i kronična dijareja, slab imunitet i česte infekcije te oporavak nakon bolesti ili operacije.
Postoji i jedna posebna, fascinantna indikacija: okretanje bebe u karlični položaj. Točka BL 67 na malom prstu stopala zagrijava se moxa štapićem u zadnjim tjednima trudnoće i istraživanja pokazuju statistički značajne rezultate u okretanju bebe u pravilni položaj. To nije folklor. To je biokemija.
Jedna napomena o mirisu
Tko god je ikada bio prisutan na tretmanu s moxom, zna miris je nemoguće zamijeniti. Dim peluda, blago zemaljski, topao, pomalo ceremonijalan. U ordinaciji taj miris znači nešto događa se. Tijelo se zagrijava. Hladnoća odlazi.Ponekad je terapija toliko jednostavna da se skoro zaboravi koliko je duboka.
